Društvo Domoljub 1909.
Društvo Domoljub u Rukavcu osnovano je 1909. Godine sa svrhom podupiranja članova prigodom bolesti ili smrti i izobrazbe članova, čitanjem poučnih knjiga, društvenom knjižnicom, sijelima i zabavama.
Društvo iz svog rada isključuje političko i vjersko djelovanje.
Domoljub je obuhvaćao nekadašnje županije: Pobri, Perenići, Bregi, Dolnji i Gornji Rukavac, Kućeli, Zvoneća, Jurdani, Jušići, Puži, Brgud i Matulji.
Za člana društva mogle su se primati osobe s navršenih 15, a da nisu prekoračile 50 godina života, a nisu smjeli bolovati od kronične bolesti, niti biti članom neke druge slične udruge.
Mješoviti pjevački zbor „Štorija“
Mješoviti pjevački zbor „Štorija“ iz Rukavca dio je Udruge „Domoljub 1909.“ te postoji od 2011. godine kada je osnovan. Okuplja 20-tak članova koje kroz „šumu i prašumu“ vodi maestra Ariana Bossi, te na sve pjevače s lakoćom prenosi nova znanja i ljubav prema zborskom pjevanju.
Zbor se do sada predstavio velikim Uskršnjim i ljetnim koncertima na području Primorsko-goranske županije, te na božićno – novogodišnjim koncertima u Opatiji, Matuljima, otoku Krku i Ilirskoj bistrici (Slovenija). Veliki uspjeh bilježe i na Liburnijskim smotrama zborova, a najviše su ponosni na „Večer od kanta i štorije“ i večer „Za kušćić raja“ koje su se održale u sklopu Petrove u Rukavcu gdje su ugostili prijateljske zborove i osim njih predstavili i zanimljive predstave na čakavštini koje izvodi dramska skupina.
Zapaženi su bili i na nastupima u Tavernoli Bergamasci (IT) i u Goriškim Brdima (SLO) gdje su se predstavili duhovnim i sakralnim djelima hrvatskih i stranih autora.
Sudjeluju u snimanju raznih emisija HRT-a, te lokalnih televizija, kao i u radijskim emisijama s posebnim naglaskom na očuvanje tradicije, običaja i čakavštine.
Na njihovom se repertoaru nalaze skladbe Mozarta, Fauréa, Čajkovskog, Bacha, napjevi iz narodnih misi (Munska maša, Staroslavenska maša), filmska glazba……. i niz poznatih narodnih i rado slušanih skladbi.
Rado se odazivaju i na Humanitarne akcije, te na području općine nastupaju na svim događajima.
Zastava
Nakon utemeljenja Društva Domoljub 1909. Dala se izraditi zastava za društvene potrebe. S obzirom na to da nema pismenih podataka o njezinu dizajneru, ni onima koji su je sašili navodimo samo ono zabilježeno na temelju izjava.
Zastavu su izvezle časne sestre u nekom samostanu u Beču.
Zastava Društva isticala se prigodom većih društvenih svečanosti, te prigodom pokopa članova Društva. Za svečane svrhe zastavi bi se pridodala svečana lenta u vidu hrvatske trobojnice, a prigodom pokopa člana Društva pridodala se lenta u crno-plavoj boji. Na gornjem kraju svečane lente nalazi se okrugli amblem sa zlatnim nitima ispisanom godinom 1913. u njegovoj sredini. Lice zastave u svom središnjem dijelu sadrži ženu s bakljom u desnoj ruci, kao simbolom slobode na štitu od hrvatske trobojnice. Iznad toga u blagom luku stoji zlatnim nitima izvezeno UTEMELJENO 1909. Ispod toga, kao i na svim četirima rubovima zastave izvezene su lijepe vinjete stiliziranih cvjetova u zeleno-žutoj boji stabljika, sa svijetlo ljubičastim cvjetovima.
Na drugoj strani zastave nalazi se natpis "Pripomoćno i poučno društvo "Domoljub" u Rukavcu". Dijagonalno u dvama od četiriju kutova zastave izvezene su vinjete stilizirane lovorike s ukomponiranim znacima radničkih zanimanja, kao što su čekić, kliješta, šestar, lopata, motika…, što simbolizira člansku strukturu Društva. Osnovna podloga zastave je svila boje slonove kosti s tri strane obrubljena zlatnim resicama. Dimenzija zastave jest oko 165 x 130 cm. Nakon obnove Društva iza 1. Svjetskom rata niti u jednom zapisniku se ne spominje, jer je bila skrivana od Talijana. Zastava je bila sakrivena u sakristiji crkve Sv. Luke u Rukavcu. Zbog neprestane potrage Talijana postojala je opasnost da je pronađu pa je Ivan Mandić - Opačijov prenio zastavu preko granice u Kastav. Iz Kastva je putovala sve do Virovitice gdje je čuvana tijekom 2. Svjetskog rata. Zastavu je čuvao Ivan Debeljuh, a nakon rata zastavu je donijela Marica Dubrović - Jeličina, vjerojatno 1946. Godine, jer je već 1947. Godine poslužila kao dokazni materijal o postojanju Hrvata na ovom području pri konačnim pregovorima o priključenju Istre Hrvatskoj. Na mirovnu konferenciju u Pariz zastavu je nosio ondašnji ministar vanjskih poslova Koča Popović.
Nakon ponovnog osnivanja Domoljuba 1953. Godine zastavu je čuvao Josip Crnić - Veli Jože sve do 1970. Kada je zastavu predao Franji Šepiću - Bertinu. Zastava je čuvana sve do 1982. Kada ju je Franjo Šepić - Bertin u ime mjesne zajednice Rukavac ugovorno predao na čuvanje, kao izložak Muzejskoj zbirci Kastavštine, koja je bila u sklopu djelatnosti Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci.
Zastava se i dan danas čuva u Kastvu, a kada se u Rukavcu otvori zavičajni muzej, zastava društva Domoljub postaje neotuđivi izložak muzeja u Rukavcu, stoji u Ugovoru.
Franjo Šepić Bertin, "Pregled povijesti pripomoćnog i poučnog društva Domoljub u Rukavcu", Liburnijske teme, Matulji, 1996.